Eskimo šator

Opis

Šatori su oduvijek bili dio djetinjstva.

Djeca počinju graditi utvrde i šatore u zatvorenom prostoru oko 4. godine života, ustanovio je Sobel, a zatim sa 6 ili 7 godina počinju vani graditi razne utvrde, kućice na stablu, što je praksa koja se nastavlja i dalje.

Metaforički i fizički, izgradnja utvrda odražava rast djece kao pojedinaca, kaže Sobel; oni stvaraju “dom daleko od kuće”, bez roditeljskog nadzora.

Utvrde također potiču kreativnost.

Sve utvrde i šatori, prema Sobelu, imaju zajedničke osobine: sami su ih napravili, tajne su i nitko te ne vidi, a ti sve vidiš.

Djeca su u njima sigurna -fizički i emocionalno.

Šatori i utvrde su dječji privatni i sigurni svijet.

Tvrđave i šatori također potiču igru, što je korisno za djecu.

Kroz ovu igru dijete nauči gomilu stvari, tvrdi hamburški psiholog Michael Thiel.

Dijete se oslobađa urođenog straha od toga da ostane samo.

Jer, po Thielu, dijete misli da je najgore što mu se može dogoditi je to da ostane bespomoćno, samo i zaboravljeno.

Skrivajući se u svom šatoru ili utvrdi djeca prerađuju taj strah i grade jednu vrstu nervnih podražaja – hoću li biti pronađeno?

Djeca se raduju onom trenutku kada će se sretno završiti njihov povratak u dnevnu ili dječju sobu.